
Astma je ozbiljan globalni zdravstveni problem. Ljudi svih uzrasta u zemljama širom sveta obolevaju od ovog hroničnog poremećaja u disajnim putevima, koji, kada je nekontrolisan, dovodi do ograničenja u svakodnevnom životu, a ponekad i fatalnog ishoda.
Astma je hronični inflamacijski poremećaj u disajnim putevima. Hronično inflamirani disajni putevi su hiperrektivni; u njima dolazi do opstrukcije, a protok vazduha je ograničen (bronhoopstrukcijom, sluznim čepovima i povećanom inflamacijom) nakon izlaganja različitim faktorima rizika.
Opšti faktori rizika su izlaganje alergenima (kao što su grinje u kućnoj prašini, životinjske dlake, bubašvabe, poleni i plesni), iritansi na radnom mestu, duvanski dim, respiratorne (virusne) infekcije, fizički napor, jake emocije, hemijski iritansi i lekovi (kao aspirin i beta blokatori).
Napadi astme (ili pogoršanja) se javljaju povremeno, ali je inflamacija u disajnim putevima stalna.
Dijagnoza astme se često postavlja na osnovu simptoma bolesti i podataka iz istorije bolesti. Postojanje bilo kog od ovih znakova i simptoma treba da poveća sumnju na astmu:
Ispitivanje funkcije pluća omogućava procenu težine, reverzibilnosti i varijabilnosti ograničenja protoka vazduha i pomaže u potvrdi i dijagnozi astme.
Spirometrija je metod za merenje ograničenja protoka vazduha i njegove reverzibilnosti pri postavljanju dijagnoze astme. Merenje vršnog ekspirijumskog protoka (PEF - peak expiratory flow) može biti značajno u dijagnostikovanju i praćenju astme.
Dodatni dijagnostički testovi:
• Kod bolesnika sa simptomima astme, ali normalnom funkcijom pluća, ispitivanje bronhijalne reaktivnosti može pomoći u postavljanju dijagnoze astme.
• Kožne probe sa alergenima i određivanje specifičnog IgE u serumu.
Klasifikacija astme:
Cilj lečenja astme je postizanje i održavanje kontrole kliničkih manifestacija u dužem vremenskom periodu. Kad je astma pod kontrolom, bolesnici mogu da spreče većinu napada, izbegnu neprijatne simptome danju i noću i da ostanu fizički aktivni.
Prema pojavi i učestalosti dnevnih simptoma, ograničenja aktivnosti, noćnih simptoma, potrebe za lekovima za otklanjanje simptoma i plućnoj funkciji, astma se deli na kontrolisanu, delimično kontrolisanu i nekontrolisanu astmu.
Za uspostavljanje i održavanje kontrole astme potrebno je:
• uspostaviti partnerski odnos između bolesnika i lekara
• otkriti i smanjiti izloženost faktorima rizika
• proceniti, lečiti i pratiti astmu
• lečiti egzacerbacije.
Lečenje za postizanje kontrole astme:
Svakom bolesniku se preporučuje terapija u zavisnosti od procene kontrole bolesti, i smanjuje se nakon postizanja tzv. kontrolisane astme ili povećava pri svakom pogoršanju.
Na svakom koraku lečenja, lekove za olakšanje disanja (kratkodelujući beta 2 agonisti, antiholinergici) treba primeniti po potrebi za brzo otklanjanje simptoma.
Pored toga, najvećem broju bolesnika potreban je jedan ili više lekova za kontrolu, koji sprečavaju pojavu simptoma i napada. Inhalacioni kortikosteroidi su najefikasniji lekovi koji su na raspolaganju. Primenjuju se i dugodelujući beta 2 agonisti, antileukotrieni, sporooslobađajući teofilin, natrijum kromoglikat, nedokromil i imunomodulatori.
Kod mnogih bolesnika rinitis i astma su često udruženi i lečenje rinitisa može da poboljša simptome astme. I akutni i hronični sinuzitis mogu pogoršati astmu i treba ih lečiti. Kod odraslih osoba nosna polipoza je udružena sa astmom i rinitisom, često postoji i senzitivnost na aspirin.