
Kako je Ambrozija stigla u Srbiju?
Ambrozija nije evropska biljka. Ambrozija je doneta iz Amerike prekookeanskim brodovima još krajem 19. veka i od tada se polako i nezadrživo širi Evropom. Trenutno je ima više u Evropi nego u Americi. Jedna biljka može da proizvede i više od milijardu zrna polena koji se uz pomoć vetra mogu raspršiti na površini od više kvadratnih kilometara. Zrno polena zadržava klijavost i do 40 godina. Ambrozija prvenstveno nastanjuje neuređeno i zapušteno zemljište. U Srbiji se prvi put pojavila 1953. godine i to u Sremskim Karlovcima. Postoji puno vrsta ovog korova, ali u Srbiji se odomaćio „pelenast”, koji daje cvetove žućkaste boje. Na kvadratnom metru gde nikne najčešće ima oko 200, 300, 500, pa čak i 700 biljaka. Ambrozija se brzo adaptirala na otvorenim staništima, nepoljoprivrednim površinama i skoro svim usevima i zasadima.
Ambrozija je rod invazivnih korova, jedna od najpoznatijih i najopasnijih alergenih biljaka na svetu. U narodu je poznata i pod nazivima limundžik, opaš, parložna trava, pelenasta ambrozija, amerikanka i fazanuša. U Mađarskoj je zovu parložna trava. Tipična staništa ove korovske biljke su ruralna, zapuštena mesta, pored puteva, pruga, na nasipima i neuređenim dvorištima. Kao korov ulazi u polja žita, vinograde, voćnjake, bašte. Javlja se na kompleksima pod kukuruzom, sojom, šećernom repom. Kada se ova invazivna vrsta jednom pojavi, ukoliko se ne preduzmu mere suzbijanja, širi se ogromnom brzinom. Ova invazivna biljna vrsta remeti uobičajen vegetacijski sklop različitih biljnih vrsta koji se razvijaju i oko naselja, puteva, nasipa te svojom monodominantnom zajednicom otežavaju rad komunalnim službama koje održavaju javne površine i time povećavaju troškove. Takođe, ulazak ove biljke u zaštićena prirodna dobra predstavlja problem. Primene ambrozije u hemijskoj, farmaceutskoj i srodnim granama industrije, još uvek nisu dovoljno istražene, mada veliki potencijali postoje. Za sada, najizraženije ekonomske efekte daje industrijska proizvodnja sirovog polena ambrozije, koji se koristi za izradu alergenskih ekstrakata. Ovakvi ekstrakti se koriste u formulaciji alergenskih testova i imunoterapijskih preparata.
Ambrozija (Ambrosia atremisiifolia L.) je jednogodišnja biljna vrsta visine i do 2 m. Na našem području niče polovinom aprila.
Stabljika je razgranata i dlakava, visine 1-1,5 m. Staništa ambrozije su najčešće zapuštena građevinska zemljišta, vrtovi, neobrađene poljoprivredne površine, u kulturama kukuruza, suncokreta, uz puteve, železničke pruge, dakle svuda gde ima dovoljno svetla. Ovu biljku nikada nećete naći u šumama. Stabljika ambrozije žućkasto-zelenkaste boje i nikada nije jako tvrda. Stablo je uspravno, na preseku četvorouglasto, granato i gusto prekriveno dlakama.
Prvi listovi su tamnozeleni i dlakavi sa gornje strane bleđi i više dlakavi s donje strane po obodu trepavičavi. Lisna ploča je perasto deljena, s dva para širokih jajasto-lancetastih delova i krupnijim vršnim delom; lisne drške su dlakave, po dužini skoro jednake sa lisnom pločom. Sledeći listovi su gusto dlakavi, isečeni, sa dva ovalna nazubljena (do perasto razdeljena) bočna segmenta i krupnijim trodelnim, objajastim dlakavim vršnim segmentom. Peti i šesti list su perasto isečeni i dlakavi kao prethodni listovi.
Cvetovi su sitni, grupisani u grozdaste cvasti. Muške glavice su viseće, poluloptaste, grupisane u složene cvasti. Muških cvetova u glavici u proseku ima 10-15, bledožute su boje i proizvode veliku količinu polena. Ispod muških glavica, u pazuhu gornjih listova, razvijaju se ženske cvasti u kojima je po jedan ženski cvet. Cvatovi se formiraju na vrhovima stabljike i grana, uvek su žuti bez dlačica. Brakteje involukruma ženskih cvasti ostaje na plodu u obliku kljuna. Kod ovakvog rasporeda cvetova smanjena je sigurnost oplođavanja vetrom, te muški cvetovi proizvode enormnu količinu polena. Godišnje jedna biljka proizvede i do 60.000 semena koje je izrazito otporno i može da preživi i do 30 godina.
Koren ambrozije je veoma kratak, vretenast, razgranat i često zbijen. Ne prodire duboko u podlogu tako da je ova biljka sposobna da se ukoreni i na veoma plitkom i zbijenom zemljištu. U prirodi korovsku biljku ambroziju niko ne jede zbog gorkog ukusa. Ime ambrozije potiče od grčke reči ,,ambrotos" = besmrtan ili neuništiv, što se odnosi na to da ju je teško uništiti kao vrstu.
Polen ambrozije ima oblik kuglice sa malim šiljcima na površini, a u sebi sadrži alergene belančevinaste strukture. Polen je sitni, odvojivi i prenosivi biljni organ s muškim genetskim nasleđem. Ima dobre aerodinamičke osobine i može biti raznesen na rastojanje i do 300 kilometara. Količina polena povećava se tokom kišnog proleća i toplog leta, a smanjuje se ako je leto kišovito. Najčešće je okruglog ili ovalnog oblika. Veličina polenovog zrna varira od 2 µm do 250 µm.
Šta je alergija na polen?
Alergija na polen se javlja sezonski, u vreme kada se u vazduhu nalaze čestice polena stabala, korova i trava. Za polenske alergije karakteristično je to da se javljaju periodično, zavisno od sezone pojavljivanja određene vrste polena u vazduhu. Koncentracija polena u vazduhu zavisi i od klimatskog područja, vegetacije na određenom području... Polen biljke ambrozije je najalergogeniji polen našeg područja.
Simptomi preosetljivosti na ambroziju se manifestuju kijanjem, peckanjem i suzenjem očiju, zapušenošću i obilnim curenjem iz nosa koje može da traje čitave sezone. Pored navedenih simptoma preosetljivi na polen mogu otežano da dišu i da se žale na stezanje i bol u grudima. To je onda znak da se radi o sezonskoj bronhijalnoj astmi, koja je uzrokovana alergijom na ambroziju.
Osobe koje imaju problema s alergijama imaju vrlo osetljiv imunološki sistem koji burno reaguje i na bezopasne čestice (alergene) kao što su polen. Kada alergičar udahne alergen i kada taj alergen uđe u krvotok, imunološki sistem reaguje, te dolazi do alergijske reakcije. Zbog zapušenosti nosa, dolazi do smanjenja i/ili gubitka čula mirisa. Mogu se javiti i podočnjaci, uzrokovani povećanim dotokom krvi. Ovakvi pacijenti su često razdražljivi, malaksali i bez koncentracije, što im umanjuje radnu sposobnost, a opterećuje okolinu obolelog i otežava uobičajenu komunikaciju.
Kako znamo da je biljka alergena?
Da je neka biljna vrsta alergena mora da ispuni najmanje tri uslova:
• polen te biljke mora biti alergen - u strukturi polenovog zrna moraju da postoje alergena jedinjenja, koja će, u dodirusa sluznicom, izazva alergijsku reakciju,
• da se biljka oprašuje vetrom - polen biljke vetar raznosi kilometrima, pa čak i stotinama kilometara unaokolo i podiže ga 2-3 m u visinu, jer je polen suv, vrlo sitan i lak,
• ta biljka mora proizvoditi polen u velikim količinama - samooplodne biljke koje se oprašuju pomoću vetra nazivamoa nemofilne biljke, tako da one zbog svog načina razmnožavanja moraju proizvoditi veće količine polena.
Polenska kijavica je veoma često izazvana polenom ambrozije. Čovek ima osećaj jakog svraba u nosu, kija, često i po deset puta za redom, iz nosa mu curi vodenast sekret.
Konjuktivitis može da se javi samostalno i zajedno sa kijavicom ili opstrukcijom disajnih puteva. Čovek oseća svrab i peckanje u očima čija je sluzokoža crvena. Pojačano je suzenje očiju, a takođe i kapci mogu da budu otečeni.
Atopijska astma je sve češća, posebno kod dece, sa tendencijom rasta broja obolelih. Tegobe su najizraženije u ranim jutarnjim satima, kada se javlja napad otežanog disanja, pri čemu je bolesniku teže da izdahne vazduh, što čini sa vidnim naporom. Udah je kratak i bučan, izdah produžen, a često se čuje i pištanje u grudima. Napad se obično završava kašljem i iskašljavanjem oskudnog ispljuvka.
Alergijski dermatitis se ispoljava svrabom kože i pojavom crvenila, često sa plikovima.
Kako se postavlja dijagnoza alergije?
Postoji više načina za postavljanje dijagnoze alergija.
A) Kožni test
B) Provokacijski test
C) Krvni test
Koji su postupci u lečenju alergijskih bolesti?
Postoje tri osnovna postupka u lečenju alergija:
1) hemoterapija,
2) imunoterapija, i
3) alternativne tehnike.
Alergija na polen nije izlečiva, ali postoje metode lečenja kojima se alergijski učinak može smanjiti, kako ublažiti simptome, tako i smanjiti upotrebu antialergijskih preparata.
Prevencija alergijskih bolesti može biti:
Šta se preporučuje osobama osetljiviim na polen?
Preporuke za one kojima smeta polen ambrozije:
U olakšavanju simptoma i sprečavanju težih manifestacija najbolja je kombinacija preventivnih mera i lekova (antihistaminika).
Preventivne mere su:
Koncentracija alergenih polena u vazduhu u Evropi se meri više od 20 godina uređajima tzv. „klopkama” za polen. Jedno merno mesto pokriva teritoriju oko 100 km u prečniku u zavisnosti od topografije terena i same klopke. U Srbiji se nivo polena prati od 2002. godine, a „klopke” su instalirane u Beogradu (dva merna mesta), Novom Sadu, Subotici, Vrbasu, Zrenjaninu, Sremskoj Mitrovici, Požarevcu, Čačku, Kruševcu i Kragujevcu.
Sakupljanje uzoraka obavlja se pomoću automatskih „klopki“ za polen koji su obično smešteni na krovu od nekih od viših zgrada. Uzorkivač usisava vazduh kroz otvor aparata koji je uvek okrenut u pravcu vetra. Sitne čestice se lepe za plastičnu traku koja je pričvršćena za bubanj sa satnim mehanizmom. Bubanj napravi jedan krug u sedam dana. Trake sa zalepljenim česticama se skidaju sa bubnja, režu se na segmente koje odgovaraju vremenskom razdoblju od 24 sata. Izrađuju se preparati koji se kvalitativno i kvantativno analiziraju pomoću mikroskopa i determinišu pomoću ključa za determinaciju. Rezultati se prikazuju kao broj polenovih zrna po m3 vazduha u toku 24 sata.
Da li je suzbijanje ambrozije zakonski regulisano?
Evropska unija nema jedinstven pravni okvir za suzbijanje ambrozije, već je to pitanje ostavljeno svakoj pojedinačnoj članici. Tako postoje i različiti modeli borbe. U mnogim evropskim zemljama preduzimaju se ozbiljne mere za suzbijanje ambrozije, a neke su čak uvele u zakonsku regulativu obaveznost suzbijanja ovog korova. U Mađarskoj su takve kampanje počele pre desetak godina, štampani su posteri sa slikom biljke i objašnjenjem zašto je biljka opasna i zašto je treba iščupati zajedno s korenom. Poslednjih nekoliko godina slična je situacija i u Hrvatskoj.
U Kanadi postoji zakonska obaveza iskorenjavanja ambrozije u vrtovima. Gradska policija ima sporazum s poštarima, koji im dojavljuju u kojem vrtu raste biljka. Kazne za vlasnike vrtova koji je ne iskorenjavaju mogu biti i do nekoliko hiljada dolara. Uz to, na veoma efikasan način - putem medija, građanstvo se stalno obaveštava o tome koje biljke cvetaju, kako bi na vreme mogli da počnu sa terapijama protiv alergije.
U našoj zemlji, pitanje ambrozije regulisano je jedino „Uredbom o merama za suzbijanje i uništavanje korovske biljke ambrozija – Ambrosia artemisiifolia L. (spp.)“ (Sl. glasnik RS, br. 69/2006). Ovom uredbom utvrđuju se mere za suzbijanje i uništavanje korovske biljke ambrozije, radi sprečavanja šteta koje ona nanosi, i to na: površinama poljoprivrednog zemljišta, površinama šumskog zemljišta, površinama građevinskog zemljišta i površinama vodenog zemljišta.
Prema članu 2. ove uredbe, suzbijanje i uništavanje ambrozije sprovode:
Subjekti iz člana 2. dužni su da u toku vegetacione sezone, do početka fenološke faze cvetanja, na navedenim površinama suzbijaju i uništavaju ambroziju, i to primenom sledećih mera:
Sprovođenje ove uredbe nadzire Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Postoji i Instrukcija o primeni ove uredbe, koju je doneo Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 8. septembra 2006. godine.
Po ovoj instrukciji, bliža uputstva dobijajaju državni organi i ovlašćene organizacije za poslove zaštite bilja, lokalne samouprave i fitosanitarna inspekcija da u okviru svojih nadležnosti sprovode aktivnosti:
Komunalni inspektor redovno obaveštava nadležnog fitosanitarnog inspektora o preduzetim aktivnostima na suzbijanju i uništavanju korovske vrste biljke ambrozije, a fitosanitarni inspektor redovne mesečne izveštaje o aktivnostima o ovom pitanju podnosi Upravi za zaštitu bilja.